Skip to main content

To je samo jedna buva, iliti lako do Kanade, ali peške :))

Kanađani, i uopšte, Severno-amerikanci su majstori kad od buve treba napraviti slona, nevezano za to da li je buva političkog, svakodnevenog, poslovnog ili kakvog drugog porekla. Poslednjih godina “spinuje” se sve i svašta putem socijalnih i nesocijalnih medija, a konzumenti gutaju naslove ne ostavljajući sebi vremena da uključe mozak i zaista se pozabave pričom koja se u stvari krije iza senzacionalističke najave.

Samo kad se okrenete oko sebe – đubretar više nije “garbage man” nego “waste management and disposal technician”. Nisam ni sigurna kako bih to prevela, nešto kao “tehničar odlaganja otpadnih materija”. Po prodavnicama se u poslednje vreme retko sreću prodavci (sales or shop assistants) ili skladištari (stock associates), to su sad “customer experience enhancement consultants” i “inventory control specialist technicians”. Prevod neću ni da pokušavam.Umetnost transformisanja buve u slona je svakako vrlo korisna kad je u pitanju samopromocija ili lobiranje za sopstvenu stvar. Često puta novodošli u Kanadu imaju problem te vrste kad počnu sa avanturom traženja posla. U državama iz kojih veći deo imigranata stiže u Kanadu uobičajeno je da sačekaš da neko drugi predstavi ili pohvali tvoj rad i tvoje zasluge, dok je ovde kod nas, na ‘ladnome severu, sasvim normalno da sam hvališ svoj rad i svoje uspehe. Normalno da nije lako kad si ceo život čekao da neko od tebe pravi slona, a sad moraš to sam :)) Da ne bude zabune, slon je ovde upotrebljen u pozitivnom značenju (iako nekima iz određene generacije sasvim sigurno sad na pamet padaju stihovi iz Dinove istoimene pesme:)).No, šalu na stranu, iz ličnog iskustva i kontakata koje sam ovih godina imala sa imigrantima širom sveta zaista mogu da tvrdim da je koncept anglo-saksonske komunikacije na mnogim nivoima često vrlo težak za razumeti.

Canadian flag - courtesy of Pixabay

Poslednjih par dana se po raznoj štampi, što kanadskoj (nešto manje), što domaćoj (znatno više), provlače informacije o “primanju imigranata u Kanadu na velika vrata”. Na osnovu pročitanih komentara na ovu vest u domaćoj štampi zaključujem da je buva uspešno prošla kao slon kod većine komentatora koji su, po napisanom, izgleda shvatili da je od januara dovoljno da se samo pojaviš, umiven i začešljan, na kanadskoj granici i biva ti prostrt crveni tepih dobrodošlice. Hau jes nou!Možda sam skeptična, ali i taj skepticizam nije bez osnova. Dovoljno dugo sam u tim nekim vodama da sam imala prilike da vidim kako ovde stvari stoje kad su u pitanju imigracija, non-profit i socijalna politika. Ali da ne razvlačim svoju buvu, da se vratim na temu seciranja njihovog slona:

1. Kanada je sve vreme, na ovaj ili onaj način, primala nove imigrante u velikom broju svake godine. Znaci, sama vest da će i ove godine primiti toliko ljudi i nije neka posebna novost. Prosek prethodnih godina (osim ako se izuzmu poslednje tri, četiri gde se ekipa iz vlade naizmenično natezala sa štrajkom službenika po ambasadama širom sveta i polupokušaja da se ceo sistem reformiše) bio je 300 000 imigranata godišnje.

2. Takozvani “Express Entry” je takođe postojao, samo se nije tako zvao jer su pre 15 i više godina sve prijave za imigraciju bile procesirane u periodu od 6 do 8 meseci.

3. Da bi se neko prijavio kao “ekonomski imigrant” i dalje je potrebno da zadovolji određene uslove. Jedino su kategorije poslova promenjene da bolje reflektuju ponudu i tražnju na tržistu rada. Ali zar to i nije sasvim za očekivati, da imigracioni sistem bude toliko fleksibilan da prati dešavanja u privredi?

4. Iako će biti ograničen broj prijava koje se primaju pod “ekonomskom kategorijom” oni koji imaju validnu ponudu za posao biće izuzeti od toga, odnosno njihova prijava će biti uzeta u razmatranje čak i ako je maksimum pod zanimanjem za koje se prijavljuju ispunjen. Sjajno, zar ne? Ni to nije ništa novo, postojala je kategorija zvana AEO (Arranged Employment Opinion) pod kojom je firma morala da se kvalifikuje za dozvolu da nekome garantuje posao i prijava tog nekog bi onda bila smatrana prioritetom. Posle su, doduše, ukinuli AEO, pa ga zajedno sa LMO pregrupisali u LMIA (Labour Market Impact Assessment). Gomila papira i vremena koje je potrebno utrošiti da bi neka kompanija uopšte dobila dozvolu da nudi posao stranom radniku se nije smanjila. Dakle, ako mene pitate, opet izmišljanje tople vode :)

Nego, da me ne bi neprijatelji optužili da miniram lepe vesti i da zaista neko ne pomisli da zagovaram protiv doseljavanja u Kanadu staću sa daljom analizom  ove vesti. Na kraju krajeva, sama promena je najavljena za januar 2015 i pravih zvaničnih informacija još uvek ima vrlo malo. Kad kažem zvaničnih mislim na: www.cic.gc.ca, te je stoga mudrije sačekati, pa možda u januaru opet malo prodiskutovati na istu temu.

Sa jednim se doduse slažem – u odnosu na proteklih par godina, dok su polukvalifikovani pokušavali da polureformišu imigracioni sistem, ovo što se najavljuje za narednu godinu je ipak neka vrsta uspeha. I tako je i predstavljena u kanadskim medijima, kao pohvala sadašnjoj vladi za uspešno obavljen posao uz pompu i fanfare računajući da će se mali procenat javnog mnjenja uopšte setiti da je sve ovo u stvari u velikoj meri povratak na ono kako je sistem radio pre više od deceniju i nešto.Kad nazujem Džejsonove, Krisove ili Stivenove** papučice, apsolutno mi je jasno zašto je njihova buva izrasla u slona, jer kao što rekoh na početku, ovde su očekivanja drugačija, sam svoj posao treba da pohvališ u velikom stilu. Uostalom kako bi uopšte na birače delovao naslov: “posle godina brljanja konačno smo se vratili na staro uz nekoliko sitnih izmena”?

A što se tiče gorućeg pitanja “Kako do Kanade?”, kad kažem peške, to i mislim (onako poetski). Peške, korak po korak, deo po deo, sa razumevanjem u šta se upuštate i analiziranjem zvaničnih informacija sa sajta kanadske imigracije. Kao velikom ljubitelju narodnih umotvorina pada mi na pamet kao prikladna: “nema ‘leba bez motike”.Ništa ne pada sa neba (osim snega u mom kraju :)) i to što se nešto na površini čini lako ne znači da iza sebe ne nosi sate i dane i mesece truda i rada.
Zato apelujem na sve prisutne – ne dozvolite jednoj buvi da vas lako prevari, zagrebite malo ispod površine da proverite da li i koliki slon uopšte može da postane.

**za neupucene :)) - nekolicina kanadskih politicara i minstara ukljucenih u proces reformacije imigracionog sistema


Comments

  1. E, znas sta, svaka ti cast!!! Pratim tvoj blog vec neko vreme, inace sam preko FSW1 u proceduri iseljenja i cekam poziv za medical... Stvarno si u ovom clanku rekla sve ono sto ja upravo mislim, znaci toliko je senzacionalistickih naslova po srpskim novinama bilo prosle nedelje, sto se kaze, kao da ce ljude "zgrtati lopatom" da idu u Kanadu, i kao da je ne znam koje olaksanje u najavi. Da ne bude da mracim, i sama sam u proceduri i znam koliko je proces tezak i zahtevan, ali svako ko je uporan MOZE da nadje svoj put, samo mi je bezveze sto se ljudi nadaju posebnim olaksicama, a da pritom nemaju mnogo informacija kod sebe... I onda se razocaraju kad dublje udju u sve.
    Svima zelim mnogo srece i da istraju u svojoj nameri, a autorki obog bloga zelim jos puuuuuuuno lepih tekstova koje ja sa radoscu citam ;) Iako se spremam za Ontario sledece godine, neke stvari su univerzalne i jako vredi znati ih nevezano za provinciju ;) Srdacan pozdrav iz jos uvek toplog Beograda! :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Upravo tako, potrebno je mnogo truda i rada da bi se stiglo na ovu stranu velike vode :). Ali dobra vest je da je cela ideja o trudu i radu prenosiva i na ostale aspekte zivota u Kanadi (ne samo imigraciju u istu), pa svi oni sa takvom zivotnom filozofijom vrlo vrzo i vide rezultate svog truda jednom kad stignu ovde. Zelim ti uspesan put do Ontaria i drago mi je da ti se svidja blog.

      Delete
  2. Поздрав ауторки блога... прочитао сам цео блог и интересантан је јер је другачији... иако ме не занима исељење у Канада (мада, никада се не зна...), јер сам већ са ове стране Велике баре (Chicago,IL), волим да прочитам туђа искуства... и овај коментар је више знак подршке ауторки. Има нас који читамо, али не остављамо коментаре... дакле, само напред...

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala na pruzenoj podrsci, to svakako uvek znaci, cak i ako onaj koji je pruza ne planira da se seli na "divlji sever" :))

      Delete
  3. Da se pridruzim, super ti je blog i odlican je ovaj prilog, pisi vise i cesce volim da te citam! Pozdrav i sve najbolje

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala Branka, drago mi je da ti se dopada. I ja bih volela da cesce nesto napisem, ali sam nesto tanka s vremenom, leti ko ludo :)). Al bice nesto pre il' kasnije :))

      Delete
  4. Па поред ветра и климе у Windy City-ју, само ми још фали дивљи север... Флорида, Калифорнија.... то су већ дестинације за размишљање :-)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Bogami, ja predproslog leta bila u Kaliforniji, al nisam bila impresionirana, 'ladan okean, a ni napolju se temperatura nije bas proslavila :)). Ako bih mogla da biram cini mi se da Havaji ne bi razocarali :)).

      Delete

Post a Comment

Popular posts from this blog

Suburbia